Kapela svete Klare nalazi se na prostoru mjesnog groblja u Novigradu Podravskom. Smještena je na najvišem položaju veće pješčane grede smjera sjever – jug, uz istočni rub sela. Radi se o jednobrodnoj građevini pravokutnog tlocrta s užim, poligonalno zaključenim svetištem, uz koje je na sjevernoj strani smještena sakristija, a u središnjoj osi glavnog zapadnog pročelja nalazi se zvonik. Svetište je nadsvođeno križnim svodom. Iako se u povijesnim izvorima može naći dosta podataka vezanih uz nju koji su vezani uz najranije razdoblje njenog funkcioniranja i dalje zaokupljaju pozornost istraživača.
Prvi spomen crkve svete Klare vezan je uz popis poreza 1495. godine. U narednom se razdoblju spominje još četiri puta, također u popisima poreza, između 1507. i 1520. godine. Kontinuirana neposredna opasnost od turskih upada tijekom prve polovice 16. stoljeća dovela je do napuštanja sela, a time i crkve svete Klare. Idući zapis vezan je uz obavljenu vizitaciju 1615. godine, no nažalost podatci o stanju crkve u njemu nisu sačuvani. Zbog manjka podataka nije poznato koristi li se crkva u tom trenutku, no vrlo vjerojatno se postupno obnavlja, o čemu svjedoče godine izgradnje današnjeg velikog (1645. g.) i dva bočna (1647. g.) oltara. U tome trenutku selo nosi naziv Komarnica, dok manju utvrdu unutar sela izgrađenu do 1638. godine, narod naziva „Novigrad“. 1654. godine Sveta Klara dobiva status župe, tj. župne crkve. Oko nje se nalazilo groblje, a dvije godine nakon obnove župe izgrađen je i župni dvor. Crkva je imala i drveni zvonik, no samo zvono bilo je spremljeno u selu, dok se unutar zvonika nalazio top koji je nagoviještao opasnost od Turaka. Opis stanja otkriva nam da je crkva zidana te da ima tri oltara i drveni krov, iako je općenito u vrlo lošem stanju. Idući zapis o stanju crkve iz 1659. godine otkriva nam da se uz crkvu svete Klare veže i titular Svete Katarine te da je ona u prošlosti bila jedna od područnih kapela Župne crkve svetog Martina u Virju. Navedeni podatak potkrijepljen je i ranijim povijesnim izvorima. Tek će daljnja istraživanja rasvijetliti nejasnoću iz kojih se razloga u različitim dokumentima pojavljuju različiti titulari, iako se zasigurno radi o istoj građevini.
O nastavku lošeg stanja crkve, ali i okolnoga groblja, svjedoči i vizitacija iz 1680. godine koja nam govori da se krštenja provode u kapeli Sv. apostola unutar utvrde Novigrad, tj. i središtu sela, koja je u boljem stanju od župne crkve i uz koju se nalazi župni dvor. Upravo će ova činjenica odrediti daljnju sudbinu Sv. Klare. Iako je ona bila župna crkva i u nju se prvobitno postupno ulagalo, blizina kapele u odnosu na župni dvor je prevagnula. Postupno se više ulagalo u kapelu, ali se i redovna liturgija, osim za velikih svetkovina, izvodila u kapeli. Upravo zbog navedenoga zapis iz 1782. godine nam otkriva kako je Sveta Klara tijekom prošle vizitacije izgubila status župne crkve, iako joj je nekoliko godina ranije obnovljen stari drveni toranj. Novom župnom crkvom postaje dotadašnja kapela Rastanka svetih apostola, a Sv. Klara se od tada koristi kao grobljanska kapela. Iz dostupnih podataka znamo da je kapela svete Klare obnovljena 1827. godine. Svoj današnji izgled dobiva 1894. godine kada se tijekom cjelovite obnove zadržavaju zidani dijelovi svetišta, dok se prostor broda obnavlja i podiže u novi zvonik.