Nogometni klub Drava

Izvadak iz knjige "Općina Novigrad Podravski - izabrane teme" o sportskom životu u Novigradu Podravskom pogledajte ovdje, a ženskom nogometnom klubu Podravina pogledajte ovdje.

Prepisano iz knjige "Općina Novigrad Podravski - izabrane teme" izdana u povodu 800. obljetnice Novigrada Podravskog, Novigrad Podravski 2001 pročitajte u nastavku.

Povijest športskog društva "Drava" u Novigradu

Iz predaje predsjednika "Drave" godine 1933. Žige Jelenića prva lopta viđena je u Novigradu godine 1908. Donio ju je Blaž Ledinski tada srednjoškolac. Godine 1917. osnovaše novigradski srednjoškolci i studenti, NOVIGRADSKI ŠPORTSKI KLUB, koji kasnije prekrstiše u HRVATSKI ŠPORTSKI KLUB "SVAČIĆ". Međutim uskoro klub prestaje s radom, a naši igrači nalaze se od 1918. - 1920. godine u susjednom "Podravcu" iz Virja. Dana 13. srpnja 1922. godine osnovan je ponovo NOVIGRADSKI SPORTSKI KLUB, koji je 1926. godine promijenio ime u sadašnji naziv ŠK "DRAVA".

Godine 1927. osnovan je tamburaški zbor, a 1928. pjevački zbor, vlastita čitaonica sa knjižnicom, te šahovska sekcija pa je klub promijenio ime u ŠPORTSKO DRUŠTVO "DRAVA". Osnivači kluba bili su braća Ivica i Hinko Ševčik koji su nabavili prvu loptu. Posebno se založio Hinko Ševeik tada profesor u Zagrebu koji je za kratko vrijeme pronašao financijska sredstva i kupio društvu potrebnu opremu. On je ujedno bio trener momčadi i uveo u klubu red i disciplinu. Godine 1933. za vrijeme predsjednika Jelenića, glavni tajnik bio je Franjo Trnski, a pomoćni Ljubo Vulia i blagajnik Stjepan Kučanda, odbornici su bili Jovo Avirović, Luka Bartolić i Franjo Klasan. Revitori su bili Đuro Arko i Zvonimir Dobrovoj.

Također je bilo aktivnih simpatizera društva, a posebno je klub zadužio student Stjepan Cimbrišak te općinski blagajnik Marko Vedriš i trgovci Vedriš, Goldschmit i Molnar Lajoš. U prvim godinama djelovanja uvedena je članarina za svakog člana i igrača. U početku je bilo oko četrdeset članova.

Iz sredstava članarine i dobrovoljnih priloga mještana nabavljeni su i prvi rekviziti za klub. Kopačke su izradili domači majstori postolari: Jagar, Prebježić i Restek. Kupljeni su i prvi dresovi zelene boje, crne gačice i crne štucne. Sjetimo se i prvih igrača koji su branili boje našega kluba a to su: Jovo Avirović golman, brača Ivica i Hinko Ševčik, Pepić, Kaušnik, Andrašić, Mužinić, Panić, Jelić, Štarkl, Novoselec, Levak i neki drugi. Događalo se da za utakmicu nema dovoljno igrača pa se pozajmljivao neki igrač iz Virja ili Koprivnice. Nakon igračke karijere prvi nogometni sudac iz Novigrada bio je Jovo Avirović. Tada još nije bilo takmičenja, pa su se igrale prijateljske utakmice većinom sa Virjem,Đurđevcom, Peterancom i Koprivnicom. Godine 1927. gostovao je u Novigradu nogometni klub "Uskok" iz Zagreba. Prvo igralište bilo je na prostoru na kojem se nalazi i danas samo okrenuto po dužini istok-zapad, sa drvenim golovima, bez mreža, a igralište je bilo ograđeno drvenim gredama i stupovima sa žicom. Veoma brzo se društvo omasovilo jer su djeca i đaci zavoljeli loptu. Izgrađena je mala kućica sa jednom prostorijom, WC-om i ulazom, od strane općine Novigrad , kojoj je osnovna namjena bila za komisiranje stočnih putnica na sajmene dane, jer igralište je služilo i kao sajmište za prodaju krupne i sitne stoke. Preko putne "komesarnice" nalazila se gostiona Petras Josipa gdje su se u jednoj maloj sobici prilikom odigravanja utakmica skidali i oblaćili gostujući igrači. Za svako korištenje "komesarnice" i igrališta trebala se tražiti dozvola općinskih vlasti.

1935. godine dolazi do smjene općinskih vlasti jer je na izborima pobijedila HSS na čelu s Mačekom. Novi općinski vijećnici donijeli su odluku da se igralište oduzme ŠD "Dravi" i da se na igralištu posade voćke. Isto je i učinjeno. Svaka voćaka je ograđena sa četiri kolca i obita prečkama od letava. Usprkos tome momčad Drave odigrala je utakmicu sa "Lipom" iz Hlebina meu orasima. Poslije utakmice zaključili su igrači i uprava da se u subotu očisti cijeli teren od voćaka da se utakmica sa Drnjem odigra pod normalnim uslovima. Pod vodstvom Dobrić Franca tadašnjeg predsjednika i Mikor Stjepana akcija je uspjela. Općinski vijećnici morali su povući svoju odluku. Neminovnost drugog svjetskog rata lagano se približavala. Posljednju predratnu generaciju igrača na čelu sa Stjepanom Mikor, koji je bio i trener i tajnik i predsjednik ako je trebalo, su sačinjavali slijedeći: Stanić, Kozarić, Kolarović Ignac i Slavko, Matunci, Levak, Kolibaš Stjepan i Ivan, Matota Ivan i Stjepan, Ištvan Ivan, Barusić Ivan, Petras Josip, Nikšia Ivica, Arko Vlado i Ivaniš. Godine 1941. ŠD Drava je još nekako životarilo, a momčad je igrala propagandne i prijateljske utakmice, ali zahuktavanjem ratnih strahota prestaje rad društva za cijelo vrijeme drugog svjetskog rata.

Nakon završetka rata 1945. godine sportska aktivnost u Novigradu još se nije osjetila jer je bilo bitnijih poslova nakon ratnih stradanja. Međutim 1946. godine dolazi do organiziranja i obnavljanja sportskih društava u našem kraju. U našem selu na inicijativu Miška i Stjepana Mikora, koji su bili bratići obnavlja se ŠD "Drava". Također u to vrijeme osnivaju se sekcije odbojke, biciklizma i šaha. Ipak prednost je dana nogometu jer on je i prije bio popularniji. Uz prijeratne igrače stasaju i novi igrači iz omladinskih redova. Prvi poslijeratni predsjednik bio je Bednajić veoma kratko vrijeme (oko jedne godine), a poslije njega dugogodišnji predsjednici Drave koji su za nju živjeli i radili slijedećim redom su bili: Maks Dobrić krojač, Šadek Ivan i Stjepan Mikor službenik. Prva poslijeratna momčad bila je sastavljena uglavnom od slijedećih igrača: Božo Franjo golman, Stjepan Dolenec, Stjepan Kolibaš, Ivan Ištvan, Ivan Barusić, Stjepan Mikor, Ivan Kozarić, Josip Đuranić, Stjepan Matota, Vlado Arko, Franjo Hirjan, Ignac Mađer, Feodor Pimenov, Ivan Petras- Luka, Franjo Stanić, Stjepan Strelec, Marko Vranar, Miško Matunci, Bolto Duga i Ivan Krznarić.

Godine 1947. počelo je prvo poslijeratno prvenstvo koje je organizirao tadašnji nogometni savez Koprivnica. Prema sjećanju sudionika prva prvenstvena utakmica odigrana je u Virju, koja je završila pobjedom Drave 3:2. U obližnja sela Virje, Hlebine pa čak i Drnje išli su igrači biciklima, a u dalja mjesta gdje nije bilo vlaka išlo se gumenjakom, sa konjskom zapregom kojeg su vukli konji paromlinskog kočijaša Blaža Kozjaka. Iz Dravine dostavne knjige pošte od 1948. godine vidljivo je da je društvo te godine imalo veoma golemu korespodenciju. Osim redovitih prvenstvenih utakmica nogometna momčad je tih godina igrala i prijateljske utakmice, između ostalih i sa slijedećim klubovima: "Slaven" Koprivnica, "Borac" Virovitica, "Podravina" Ludbreg, "Proleter" Garešnieki Brestovac, "Pitomača", "Bilogorac" Veliko Trojstvo, "Graničar" Kotoriba i "Jedinstvo" Zagreb. Koliko je posao tajnika društva bio naporan u prvim posijeratim godinama svjedoči i podatak da su se sportske iskaznice igrača izdavale u Zagrebu, a tek oko 1950. godine, registracija igrača sa našega područja odobrena je oblasnom nogometnom odboru u Bjelovaru.

Prema pričanju tadašnjeg igrača i blagajnika kluba Stjepana Dolenca zanimljiva su dva gostovanja momčadi "Drave" u Garešničkom Brestovcu i Suhopolju 1949. godine: "Nakon ogorčene prave nogometne bitke, koja je završila 2:2 naši igrači su se jedva pod pratnjom milicije uspjeli probiti do kamiona jer su domaći navijači bili razljućeni slabim rezultatom, a glavni krivac je bio gore spomenuti gospodin koji je malo oštrije startao na protivničkog centarfora, inače ljubimca domaće publike. Obučeni u dresove poskakali su u kamion i brže bolje napustili igralište. Vođa puta je bio tadašnji predsjednik Maks Dobrić, koji je dečke smirio i pronašao kutak za miran odmor uz čašu vina i hranu koju su igrači samo ponijeli od kuće, kruh, slaninu i prge sira, a samo poneki su imali i pilećeg mesa. Uglavnom dobro raspoloženi stigli smo kući u samo svitanje zore. Iste godine "Drava" je igrala utakmicu u Suhopolju koja je završila porazom Drave 0:1, ali ono najgore se dogodilo poslije utakmice jer vlaka nije bilo i moralo se je pješačiti do Virovitice i tada vlakom za Novigrad, u trećem razredu, a karte su si igrači sami kupili."

Iako je bilo dobrih rezultata i dobrih nogometnih utakmica sa boljim i jačim protivnicima, koje sam već spomenuo iz tog vremena ostao je jedan katastrofalan poraz kluba u Legradu kada je "Drava" izgubila sa 18:0. Opravdanje za tako visoki poraz kažu sudionici je u tome što je nastupila rezervna momčad sa rezervnim golmanom. Međutim da iz prošlosti krenemo u današnje vrijeme jer i sadašnje Dravine ekipe znaju rekorderski gubiti utakmice, a spomenuti ćemo samo dvije. Prilikom proslave sedamdesete godišnjice društva godine 1996. naš klub ugostio je prvoligaše "Slaven -Belupa" iz Koprivnice koji je zaigrao potpuno angažirano i ozbiljno i golman "Drave" je 22 puta vadio loptu iz mreže. Rezultat je bio 22:1. Godine 1999. također u poslijednjem jesenskom prvenstvu "Drava" je izgubila od "Mladosti" u Molvama sa 13:1. Stjepan Mikor prijeratni igrač a poslije drugog svjetskog rata igrač, trener i tajnik, a posebno dugih niz godina predsjednik kluba. Pod njegovim vodstvom stasale su generacije igrača i svaki od njih se sa nostalgijom sjeća čovjeka za kojeg nikada nije bilo zapreke kada je njegova "Drava" bila u pitanju. Za svoj nesebieni sportski rad primio je i zasluženo priznanje od Saveza za fizičku kulturu Koprivnica, a sportaši Novigrada Podravskog dostojno su mu se odužili neposredno nakon njegove smrti proglasivši igralište njegovim imenom odnosno "Stadion Stjepan Mikor".

Od pedestih do sedamdesetih godina svaki imalo zagrijani igrač"Drave" kao i ostali mještani znali su tko je "Šime". Zdravko Šimunić bio je od 1947. do 1965. godine aktivni igrač Drave, a uz to je često obavljao dužnost tajnika kluba. Nastupao je sa nekoliko generacija igrača i pod njegovim vodstvom momčad je rijetko kad gubila utakmice jer fizičke kondicije nije manjkalo niti jednome igraču koji je trenirao. Od 1950. do 1960.g. Nogometni klub "Drava" takmiči se u nogomenom podsavezu Koprivnica u "Područnoj ligi Koprivnica" nekada s većim ili manim uspjehom. Većinom je naša momead od 12 ekipa koliko se takmičilo zauzimala poredak od treaeg do osmog mjesta. Evo i imena koji su 1947. do 1965. g. i koju godinu duže branili boje "Drave" i neka mi ne zamjere oni kojih se nisam sjetio: Martin Kozjak, Ignac Stanić, Zdravko Ledinski, Đuro Štefov, Ivan Brljek, Bolto Duga, Stjepan Markeš, Franjo Kolar, Ivan Strelec, Ivan Jagar, Mijo Trnski, Stjepan Dolenec, Đuka Đineti, Đuro Grnja, Franjo i Ivan Horvat, Vinko Imbričić, Zlatko Plantić, Ivan Šelimber, Antun Petras, Trnski Marko, Horvatić Franjo, Franjo Sabolić, Martin Sagner (Dudek), Stanko Dobrić, Stjepan Cirkvenec, braća Ivo, Jure i Drago Bujan, Franjo Forko, Branko Đud, Martin Godek, Đuro Grahovac, Stjepan Ivaniš, Ivan Posavec, Plantić Ivan (Žan), Zdravko Šimunić, Mihajlo Matić, Ivan Piskor, Mikor Marijan, Mikor Milivoj, Valek Drago, Mladen Kolarić, Ivica Puhalo, Ivan Mihoković, Josip Mihoković, Žarko Pavetić, Ratko Posavec, Stevo Šajatović, Berislav Šestak, Đuro Šumeeki, Ivan Trnski, Ivica Vitković, braća Krešimir i Vladimir Viljevac, Branko Sokač, Martin Trepotec i mnogi ostali sa kraćim igračkim stažom.

Ljubitelji i simpatizeri našeg kluba kažu da je klub od osnivanja do 1965. godine postigao najveći uspjeh godine 1961. plasiravši se u finale kupa za sjeverni dio bjelovarske regije kada je "Drava" izgubila u Koprivnici na starom Slavenovom igralištu gdje je danas upravna zgrada Podravke sa 2:0, poluvrijeme je bilo 1:0 za Slaven. Na toj utakmici za Dravu su nastupili slijedeći igrači: golman S.Dobrić, bekovi Ž.Pavetić, I.Vitković, half linije S.Cirkvenec, J.Bujan, J.Mihoković, napad: M.Kolarić, Đ.Grahovac, F.Forko, Ž.Šimunić, Đ.Šumeeki. Utakmica je odigrana 23.srpnja po veoma vrućem vremenu, a sudio je koprivnički sudac Jakob Đurlin. Novigradski sporski krugovi smatraju da je momead Drave imala najviše uspjeha u razdoblju do 1960. do 1965. godine. Prvi poslijeratni tajnik Drave bio je Kolibaš Stjepan pa dugi niz godina Šimunić Zdravko, a najduži tajnički staž ima Grebić Ivica od 1967. do 1982. godine, dakle punih petnaest godina. Od tada se tajnici mijenjaju većinom svake druge godine. Od 1982. do današnjih dana još su bili tajnici kluba slijedeći: Dobrić Stanko, Dragec Ivan, Sokač Branko, Šestak Berislav, Kozjak Zlatko, Petras Josip, Premužak Davor, Kučanda Ivica, Štimac Vladimir, Ledinski Željko i sadašnji tajnik Šeničnjak Ivica. Koji već pet godina obavlja točno i savjesno svoju dužnost. Od 1946. do danas osim prije spomenutih (M.Dobrić, I.Šadek i S.Mikor) još su bili predsjednici: Mijo Trnski, Marijan Bajsić, Kolarović Mladen, Mijo Livaja, Dobrić Stanko (sin Maksa Dobrića), Šenvald Josip, Zlatko Plantić, Đuro Grahovac, Stjepan Plantak, Ignac Duga, Đuro Trnski, Petras Stjepan, Klasan Martin, Puhalo Mladen, Ranilović Slavko, Petras Josip, Mladen Mađer, Mladen Vedriš i sadašnji predsjednik Martin Ljubić. Jedna od bitnih dužnosti u nogometnom klubu je i trener. Od kada se počelo redovito tjedno trenirati najduži trenerski staž u "Dravi" imali su slijedeći treneri: Šimunić Zdravko, Grahovac Đuro, Kolarović Mladen, Kozjak Franjo, Vitković Ivica, Tomac Mirko, Orlović Stanko, Žulić Srećko, Višić Zvonko, Ranilović Ivan, Trnski Ivan, Borić Bruno, Premužak Damir, Đuretek Stjepan i sadašnji trener Šubara Ivica. Također želio bih spomenuti dugogodišnjeg blagajnika Vedriš Božidara koji savjesno i točno radi svoj posao, uz također dugogodišnjeg knjigovođu Marinu Grahovac. Jedna od ključnih dužnosti je i domar kluba koji vodi brigu o ispravnosti opreme igrača i to su četiri dugogodišnja oružara, kako ih zovemo: Restek Pero, Marcel Vedriš, Bezjak Viktor, i Mladen Horvat, koji su svojim radom opravdali povjerenje kluba.

Smjena igrača sedamdestih godina neminovna je u klubu jer okosnica momčadi Piskor, Kolarović i Grahovac pomalo napuštaju zeleni tepih i posveauju se raznim dužnostima u društvu. Dolaze novi igrači odgojeni u juniorskoj momčadi, jer u to vrijeme klub je obavezno uz seniorsku ekipu morao imati i juniorsku, pa se i s mlađim uzrastom ozbiljnije radi.Momčadi se paralelno i seniorska i juniorska takmiče u nogometnom savezu područja Koprivnica, ali momčad Drave ne uspijeva nikada osvojiti prvo mjesto i plasirati se u viši rang natjecanja. Tada za momčad uz ostale nastupaju: Vedriš Mladen, Višić Zvonko, Sokač Branko, Puhalo Ivan, Braća Vlado i Krešo Viljevac, Ljubić Željko, Plantia Đuro, Fereneić Ivan koji je bio dugogodišnji golman. Pošto klub nije imao dugo vlastite prostorije osim jedne stare "komesarnice" koja je bila pretrpana opremom igrača i služila kao svlačionica, sjednice Upravnog odbora održavale su se na raznim mjestima u prostorijama Mjesnog ureda, Mjesne zajednice, prostorijama poljoprivredne zadruge, a nekad i u gostionici Livaja Mije.

Oko 1972. godine dobio je klub na korištenje prostoriju u društvenom domu i tada je već bilo lakše, jer se sva dokumentacija i ostali materijal nalazio na jednome mjestu. Prostoriju koja je bila dosta oštećena član kluba Kosanović Zdravko je obojio i na jednom zidu nafarbao klupsku zastavu zeleno crnu, a zidove smo ukrasili slikama naše momčadi, a malu staru općinsku vitrinu uredili sa pokalima i priznanjima koje je klub do tada osvojio. Pošto je sedamdesetih došlo do reorganizacije nogometnog takmičenja, od vrha tj. od prve nogometne lige i u našem kraju mijenja se sistem takmičenja, nastaju nogometni savezi, a formiraju se i lige zajednica općina, međuopćinske lige i općinske lige. Naš klub takmičio se nekoliko godina u prvoj općinskoj ligi, te se 1975. preselio u međuopainsku ligu Koprivnica- Križevci.

Dana 13. veljače 1977. godine izabran je novi upravni odbor sa predsjednikom Stankom Dobrić, tajnikom Grekšić Ivanom, blagajnikom Kolarović Mladenom i trenerom Grahovac Đurom. Osnovni prihodi u to vrijeme bili su ovi: SOFK Koprivnica, članarine članova kluba, ulaznice na utakmicama, prodaja piva na igralištu, organiziranje zabavnih priredbi, dotacije Mjesne zajednice Novigrad te igrama na sreću "činkvinom", za koju je klub dobio dozvolu ovdašnjih vlasti, a održavala se nekoliko puta tjedno u ugostiteljskom objektu Vujeić Milivoja. Novi agilni upravni odbor na čelu s predsjednikom u proljeće 1977. g donosi odluku o gradnji novih svlačionica, jer stara "komesarnica" zaista više nije mogla služiti toj svrsi jer sada je Drava imala i seniorsku i juniorsku i pionirsku ekipu sa oko 70 igrača. Na sjednici Upravnog odbora 22. lipnja 1977. godine donesena je konačna odluka o gradnji, te je predočen nacrt svlačionica koji se sastoji od predsoblja, jedne prostorije za gostujuće igrače, jedne prostorije za domaće igrače, prostorije za suce, zajedničke kupaone sa tuševima, WC i skladišnog prostora za opremu. Tijekom 1977. godine nabavljen je sav potrebni materijal, a s gradnjom se počelo u proljeće 1978. godine. Već 15. travnja 1978. nove prostorije su pokrivene uz pomoa domaaih zidarskih i tesarskih majstora. Nove svlačionice bile su kompletno završene sa svim instalacijama i puštene u upotrebu u proljeće 1980. godine. Bio je to preporod za rad Upravnog odbora kao i igrače koji su se mogli poslije svakog treninga i utakmice okupati i osvježiti. Na prelazu iz 1977 u 1978. tj. na Staru godinu naše društvo je organziralo veliku novogodišnju zabavu koja je veoma dobro uspjela. U siječnju 1978. godine dolazi novi trener "Drave" inače nekadašnji igrače Ivica Vitković. Tada počinje preokret na bolje u momčadi, stasali su novi igračei, nove generacije, a uz savjestan i ozbiljan rad trenera koji je igrače još više zaineresirao za rad, postigao veliko prijateljstvo među igraeima tako da su djelovali kao jedan, počeli su se osjećati i rezultati takvog rada. Na jubilarnoj pedesetpetoj godišnjoj skupštini kluba 30. prosinca 1979. godine ponovno je za predsjednika izabran Dobrić Stanko, za tajnika Grekšić Ivan, blagajnika Kolarović Mladen. Te jeseni ekipa "Drave" zauzela je prvo mjesto na ljestvici, a jedna od točaka plana rada za 1980. bila je i konačno osvajanje prvog mjesta na proljeće i kroz kvalifikacije ulazak u ligu zajednice općina Bjelovar. Na proljećae se to ostvarilo te je naša seniorska momčad osvojila premoćno prvo mjesto. Posebno iz toga proljetnog dijela prvenstva ostala su mi dva lijepa rezultata naše momčadi u sjećanju. "Podravec" iz Torčeca, nakon odgode prvenstvene nedjeljne utakmice zbog poplave igrališta zamolio je "Dravu" da se utakmica odigra u četvrtak. Naša momčad zaigrala je odlično, posebno dečki iz navale Šimek, Mihoković, Kovačić i Maljak pa je Podravec u Toreecu glatko izgubio sa 4:0. Druga je utakmica u Koprivničkom Ivancu kada je Drava pobjedila sa 5:1, a posebno dobru igru su pružili Mihoković Zvonko i Mihoković Ivan (Jole) postigavši svaki po dva gola. To prvo mjesto u međuopainskoj ligi Koprivnica-Križevci prema mišljenju športskih entuzijasta i ljubitelja nogometa u Novigradu od onog finala kupa sa Slavenom 1961. najveći je uspjeh nogometne momčadi "Drave" do današnjih dana.

U to vrijeme boje Drave su branili slijedeći igrači: golmani Kramarić Tomislav i Kučanda Zlatko, obrambeni igrači Dragec Ivan (Šeki), Šimunić Đuro, Ratković Milorad, Podrug Mladen, Šimunić Ivan (Ika), Posavec Zlatko, Hirjanić Ivica, Puhalo Mladen i Đuro, Ranilović Slavko, Klasan Martin, Večenaj Željko, Pavešić Zlatko, Ljubić Željko, Kozjak Franjo (Sane) i Kovačić Marijan, navalni igrači Petras Josip, Kovačić Josip, Trnski Ivan (Trna), Mihoković Ivan (Jole), Šimek Vjekoslav(Šiške), Maljak Zlatko, Mihoković Zvonko, Vedriš Mladen, Dvorski Željko i Tkalec Vlado. Godine 1984. upravni odbor broji 31 člana, predsjednik je Plantak Stjepan, tajnik Šestak Berislav, blagajnik Crnjak Nino, a trener Kozjak Franjo. Dolaskom novih ljudi punih entuzijazma i želje za još većim poboljšanjima rada u društvu počinju nove radne akcije. U to vrijeme društvo ima dvije sekcije, nogometnu i košarkašku. Godine 1984. otvara se sportski dom "Drava" u prostorijama Vujeić Milivoja preko puta benzinske pumpe. To je sportsko, zabavno, ugostiteljski objekt gdje su se sastajali športaši, ljubitelji kluba i ostali gosti, a utemeljen je u svrhu namicanja financijskih sredstava jer takmičenja dviju dravinih sekcija sve su skuplja. Godine 1984 i 1985 zahvaljujuai agilnom predsjedniku Plantak Stjepanu organiziraju se prvi međunarodni nogometni susreti sa susjednim mađarskim mjestom Somodiudvarheli. Uz veliko zalaganje svih članova društva, te pomoć u radnoj snazi mještana i mjesnih organizacija izgrađeno je novo igralište i dograđene svlačionice. Osim toga uređena je okolina nogometnog igrališta, zasađeno zelenilo, ukrasno bilje i drveće. Novo igralište okrenuto je u smjeru zapad-jug, dimenzije su određene prema nogometnom pravilima, a sa zapadne i južne strane izgrađen je nasip za posjetitelje nogometnih priredbi. Veliku pomoć u izgradnji prvog dijela svlaeionica 1980. godine i ovih radova 1985. godine pružili su domaći majstori koji su večinom uz malu naknadu sve ovo stručno izgradili. Kada se izgrađivalo novo igralište naša momčad je svoje utakmice kao domaćin igrala u Virju. U proljeće 1986. sportski objekti i igralište bili su spremni za veliku proslavu šezdeset godina postojanja. Prva utakmica na novom igralištu odigrana je 27. travnja 1986 godine sa NK Rudar iz Botinovca. Drava je pobjedila sa 3:0. Stasala je nova generacija mladih igrača iako je među njima bio i pokoji iz bivše uspješne generacije. Te jubilarne godine za Dravu su nastupali: Tomislav Kramarić, Ratko Trnski, Martin Klasan, Ivan Hirjanić, Dražen Brlek, Željko Bezjak, Dražen Peroš, Zdravko Klasan, Željko Čolig, Bernard Šenvald, Darko Napan, Zlatko Pavešić, Josip Petras, Vlado Vedriš, Đuro Šimunić, Ivan Trnski, Božidar Đurineia, Marijan Piskor, Miroslav Topolčić, Vjekoslav Šimek, Josip Martinuš i Matija Matunci. Proslava šezdest godišnjice se održala 23. i 24. kolovoza, a bila je povezana sa 1.susretom bratstva, prijateljstva i suradnje Novigrad-Novigradu. Naime, mjesna zajednica Novigrad Podravski stupila je u vezu sa Novigradom Istarskim i Novigradom Dalmatinskim, pa je 1986. godine održan prvi susret svih triju Novigrada u našem mjestu.

Godine 1987. nogometna i košarkaška sekcija uzvraaaju posjet Istarskom Novigradu. Predsjednik društva je Duga Ignac, a pošto su u to vrijeme završene kompletne prostorije koje su namijenjene ugostiteljskoj djelatnosti na igralištu, predsjedništvo donosi odluku da se Sportski dom sa svim pratećim sadržajima preseli na igralište. Tako je učinjeno 1990. godine i od tada uz razna poboljšanja kvalitete poslovanja ugostiteljski objekt društva radi i danas. Od godine 1990. do 1992. kao predsjednik vodi društvo Trnski Đuro, veoma savjesno nabavlja novu opremu za igrače i u to ratno vrijeme samo njegovim samoprijegorom i radom nije došlo do većih trzavica i razilaženja u društvu. Godine 1992 dolazi na našem području do reorganizacije takmičenja, jer stvaranjem Hrvatske države slijedila je kompletna izmjena nogometnog natjecanja. Naš klub takmiči se gotovo sa istim klubovima sa našeg podrueja samo to je sada četvrta hrvatska nogometna liga. Tih ratnih godina čelni ljudi društva često se mijenjaju, takoreći skoro svaku godinu. Tako je 1993. predsjednik Mađer Mladen, pa poslije njega Ranilović Slavko te Petras Josip. Momčad takoreći životari u četvrtoj ligi ali ipak se održava kakav takav kontinuitet rada da ne dolazi do većih razilaženja i ispadanja momčadi u niži stupanj takmičenja. Godine 1996. na čelu predsjedništva društva je Vedriš Mladen, a ta godina je jubilarna tj. slavi se 70. godišnjica osnutka. Uz predsjednika Vedriš Mladena funkciju tajnika vrši Šeničnjak Ivica, blaganika Vedriš Božo, a knjigovovođe Grahovac Marina. Tokom 1995. i 1996. suradnja Drave i Općine Novigrad je na zavidnoj razini, te općinsko poglavarstvo pomaže financijski koliko je to u njegovoj mogućnosti. Godine 1997. predsjedništvo društva vodi Josip Petras. Te godine donesena je službeno prvi puta odluka o stimulaciji i nagradama igračima za njihovo zalaganje i rad. U svibnju iste godine održan je radni dogovor između izvršnog odbora Drave i Općinskog poglavarstva Novigrad u svezi izgradnje malonogometnog asfaltnog igrališta na kompleksu stadiona. Na zadovoljstvo obiju strana i uz pomoć Općine igralište je izgrađeno i otvoreno za Dan Novigrada 15. srpnja.

U proljeće 1999. godine društvo je imalo registrirano 62 igrača od toga 21 seniora, a ostalo su juniori i pioniri. Seniorsku ekipu trenira Bruno Borić, a na kraju natjecateljske sezone 1998/1999 u lipnju seniori Drave zauzeli su 11 mjesto sa 29 bodova. Jesenski dio prvenstva za takmičarsku sezonu 1999/2000 prema odluci plenuma nogometnih klubova 1.županijske lige počeo je 22. kolovoza 1999. godine. To je bila jedna od najslabijih polusezona naše seniorske momčadi. Od 13 odigranih utakmica samo jedan nerješen rezultat, 2 pobjede i 10 izgubljenih utakmica. Do 10. prvenstvenog kola momčad je imala samo jedan osvojeni bod. Osvojeno je predposljednje mjesto sa 7 bodova i negativnom gol razlikom 19 datih i 53 primljena zgoditka. Ovakva situacija u momčadi postala je za predsjedništvo alarmantna, te su na godišnjoj skupštini u siječnju 2000. godine donesene odluke za prevladavanje nastalih teškoća angažiranjem novoga trenera i dovođenjem nekoliko kvalitetnih igrača sa strane. Uz svestranu pomoć poglavarstva sve je to i učinjeno i već u pripremnim utakmicama po rezultatima se vidjela ozbiljnost i savjesnost u radu. Početkom godine od strane predsjedništva društva za trenera seniorske ekipe postavljen je Ivica Šubara, a juniorsku i pionirsku ekipu vode Premužak Damir i Đuretek Stjepan. U proljeće ove godine naše društvo ima u svim kategorijam ukupno registrirano 64 igrača. Od toga 32 seniora, a ostali su članovi juniorske i pionirske ekipe. Za povjesnicu kluba navodim imena igrača seniorske ekipe koji su zadnje 3 godine nastupali za našu momčad, a to su: Davor Premužak, Željko Adžaga, Željko Bregović, Darko Crnjak, Dalibor Đuranić, Miroljub Gelić, Josip Klarić, Matija Kovač, Jadranko Mikor, Dražen Nemeić, Dražen Peroš, Ernest Puhalo, Tihomir Rumek, Damir Senjan, Zoran Šeničnjak, Augustin Šimek, Stjepan Šimunić, Dubravko Šumečki, Matija i Marko Trnski, Krunoslav Trnski, Vedran Veršić, Stjepan Zbodulja, Boško Kosanovia, Krešimir Maronić, Darko Napan, Danijel Nemeić, Damir Perić, Vinko Pranjić, Vedran Vedriš i Milan Udžbinac. Od 2000. godine predsjedništvo broji 25 članova, 3 člana Nadzornog odbora i tajnika društva a to su : Ljubić Martin-predsjednik, Vedriš Božo-blagajnik, Vedriš Martin-podpredsjednik, Vedriš Mladen-podpredsjednik, Šeničnjak Ivica-tajnik, Berislav Šenvald-tehnički rukovoditelj i članovi Štefov Zdravko, Puhalo Mladen, Gavranović Tadija, Puhalo Đuro, Grekšić Ivan, Kramarić Tomislav, Štimac Vladimir, Šimek Vjekoslav, Trnski Ivan, Grđan Stjepan, Premužak Damir, Ljubić Željko, Đuretek Stjepan, Petras Josip, Grgić Pave, Željko Križić, Zlatko Pevač, Ivica Kučanda, Ivan Mičurin, Slavko Večenaj. Nadzorni odbor čine: Ivan Makar, Ivan Trnski-Đurin i Željko Večenaj.

Povijest košarke

U ranim sedamdesetim godinama ovog stoljeaa košarka kao sport i na našim prostorima doživljava veliku ekspanziju. Uz postojeće klubove u većim gradovima (Koprivnica, Križevci, Đurđevac), klubovi niču i na selima, a u Virju tadašnja mladež Novigrada daje veliki obol u stasanju tadašnjeg kluba Podravca. Zanesenjaci ovog sporta, biciklima dva do tri puta tjedno odlaze u Virje te uee i usavršavaju košarkašku virtuoznost, igru i znanje. Spomenimo i neka imena: Petras Ivan, Vedriš Božo, Horvat Mladen, Petras Franjo. Slijedom događaja i prilika što je bilo i neminovno, omladina odnosno mladež našeg mjesta osniva 25. studenog 1975. godine omladinsko košarkaški klub "Novigrad", uz potporu aktiva žena i omladinske organizacije SOFK-a općine Koprivnica takmiči se u regionalnoj tzv. "Podravskoj ligi" sa klubovima iz Virja, Kalinovca, Kloštra, Pitomače itd. U tom periodu najupečatljiviji trag ostavili su pojedinci kao: Petras Ivan, Cirkvenec Franjo, Vedriš Božo, Šimunia Zlatko, Petras Franjo, Makar Ivan, Bakrae Nikola, Vedriš Zlatko, Štimac Vjekoslav, Vaniček Ivica, Marković Zoran, Šestak Ivan, Vedriš Vlado, Šimunia Đuro i Jankia Željko.

Klub se susreće kao i većina klubova sa materijalnim, kadrovskim i stručnim problemima koje uspješno prevladava i gotovo redovno se nalazi u sredinama ili pri vrhu prvenstvenih tablica. Ideja o udruživanju sa SD Dravom ostvaruje se 1982. godine, a sam košarkaški klub postaje "Drava". Tada dolazi do najvećeg uspjeha u povijesti Novigradske košarke, uspjeva se okupiti sav igrački potencijal toga vremena, te se u sezoni 1983/84 osvaja prvo mjesto, bez izgubljene utakmice, u konkurenciji klubova sa našeg podrueja te se igra u finalu kupa iste godine. Najveći propust u košarkaškom sportu Novigrada u tom periodu je da se nije radilo s mladima, a s druge strane klub napuštaju odnosno prestaju igrati stariji igrači, te klub ispada iz lige ZO te životari u podravskoj ligi. Tada Vedriš Božo okuplja djecu viših razreda naše škole u pionirsku školu košarke te se aktivno uključuju i odigravaju prvu službenu utakmicu 06.09.1986. godine u Križevcima i usput doživljavaju najveći poraz od 109:9. Ova mlada ekipa ostvaruje veliki uspjeh osvajanjem trečeg mjesta u kadetskoj konkurenciji u Križevcima 1987. godine u konkurenciji od osam ekipa. U navedenim periodima seniorska ekipa takmiči se u Podravskoj ligi uz mnoštvo problema, dok se druga ekipa ugasila pred neminovnošau seoskih sredina da završetkom školovanja u OŠ velika veaina djece odlazi iz mjesta te nije bilo dovoljno igrača za takmičenje. Seniorska ekipa ima zabilježene zadnje službene nastupe 1990. godine i od tada organiziranog igranja košarke u Novigradu više nema.

Povijest odbojke i rukometa

Ova dva sporta također su se igrala u našem mjestu, ali nemaju dugačku tradiciju jer odbojku i rukomet igrala je tako reći samo jedna generacija igrača. Odbojka se počela igrati odmah poslije drugog svjetskog rata 1947. godine. Odbojkaška ekipa bila je u sastavu SD "Drave". Izgrađeno je odbojkaško igralište u parku "Pod lipama" gdje je i danas. Odbojka je bila najpopularnija u Novigradu 1949. i 1950. godine. Bila su to divna proljetna, ljetna i jesenska prijepodneva svake nedjelje, kada su se igrale uzbudljive odbojkaške utakmice u parku. Igrači odbojkaške momčadi bili su većinom srednjoškolci i studenti Novigrada. U to vrijeme za Novigradsku odbojkašku ekipu većinom su nastupali slijedeći: Martin Kozjak, Filipač Stjepan, Branko Šinkovac, Stjepan Markeš, Franjo i Antun (Mundi) Kolar, Stjepan Dolenec, Petar Perošia i Ivan Horvat. Kasnije se u parku igraju prijateljske utakmice, zatim utakmice između srednjoškolaca i studenata Novigrada, ali kasnih pedesetih godina nestaje interesa za taj lijepi sport i odbojka se u našem selu prestaje igrati.

Godine 1959. osnovan je u Novigradu rukometni klub sa nazivom DTO Partizan. Igrači su dresove i gaćice posuđivali od nogometaša Drave jer su neki igrali i nogomet i rukomet, a patike su si igrači kupovali sami. Igralište od nabijene zemlje posuto šutom iz novigradske ciglane nalazilo se u vatrogasnom dvorištu. Prema sjećanju za našu ekipu nastupali su: Bujan Jure, Mihokovia Zlatko, Grahovac Đuro, Đud Branko, Sabolia Valent, Šumeeki Đuro, Pavetia Žarko, Bujan Drago, Trnski Ivan i Kolarovia Mladen. Godine 1961. dolazi do rasformiranja kluba i od tada se rukomet više organizirano ne igra u Novigradu.

Povijest stolnog tenisa i streljaštva

Takmičari iz stolnog tenisa i streljaštva ponikli su u školskom sportskom društvu "Mladost" pri osnovnoj školi Novigrad. Za ove vrhunske rezultate zaslužni su samoprijegorni i požrtvovni učitelji, koji su svoje slobodno vrijeme posvetili razvijanju sportsko-takmičarskog duha kod djece što im se višestruko vratilo. Za stolni tenis zaslužan je učitelj Zlatko Šmituc, a streljaštvo Dragan Kovačević i Mladen Vedriš. Stolnoteniska sekcija postigla je značajne sportske rezultate, a najbolje rezultate postizala je u radoblju od 1958 do 1968 godine. Osnivač ove sekcije Z. Šmituc odmah je imao velik broj pristalica ove igre. Treninzi su se održavali u varogasnoj dvorani jer prostorije stare školske zgrade bile su pretijesne. Vea 1959. godine pioniri su postali prvaci kotara Koprivnica, a prvenstvo je održano u Novigradu. Godine 1961 pioniri Mladosti postali su prvaci Hrvatske u konkurenciji neregistriranih igrača. Iz toga vremena ostali su u sjećanju novigradski mastori bijele loptice: Mladen Kolarović, Zlatko i Mladen Vedriš, Franjo Kozjak, Martin Duga, Ivan Puhalo, Krešo Viljevac, Željko Eavec i mnogi drugi. Danas stolnotenisaei nastoje održati, odnosno vratiti taj sport u sportski život Novigrada. Osnovana je udruga za kulturu, šport i javna okupljanja "Komarna" gdje djeluju i stolnotenisači. Zadnji vrijedniji rezultati postignuti su 1995. godine. Pioniri su osvojili drugo mjesto na općinskom, a prvo na županijskom takmičenju. Taj uspjeh ostvarili su: Rumek Tihomir, Augustin Šimek, Ivan Šapina i Tomislav Gerić pod vodstvom učitelja Mladena Vedriša.

Najzapaženije rezultate streljačka sekcija je postigla u razdoblju od 1973.- 1977. godine. U tih pet godina svaki puta su naši strijelci bili pobjednici na općini i regiji, a tri puta su bili najbolji u Hrvatskoj. Godine 1973. naši strijelci bili su prvaci Hrvatske u tri stupnja natjecanja. Veliki uspjeh u pojedinačnoj konkurenciji postigao je 1975. godine Boris Trnski, učenik šestog razreda, a izjednačio je postojeći Jugoslavenski rekord u pionirskoj konkurenciji sa 179 krugova. Za ove izvanredne uspjehe zaslužni su učenici Boris Trnski, Nikola Bakrač, Damir Morić, Miroslav Rudelić, Željko Šelimber i Miodrag Vučković. Uz pionire u tome razdoblju djeluje seniorska ekipa strijelaca te bilježi vrijedne rezultate. Uz ekipu "Željezničara" i "Podravke" iz Koprivnice najtrofejnija je u općini, a zapažene rezultate postigla je u regiji Bjelovarskoj. Za seniorsku ekipu nastupili su : Dragan Kovačević, Mladen Verdiš, Ivan Rušak, Antun Peroš i Nikola i Ljubomir Bakrač. Danas u našem selu ne djeluje streljačka sekcija.

Povijest biciklizma

Biciklistička sekcija osnovana je godine 1948. u sastavu ŠD Drava. Osnivači su bili: Prijia Andrija, Cirkvenec Ivan i Kauzlaria Kruno. Kao veoma skup sport u to vrijeme biciklizam je u našem selu egzistirao do 1955. godine. Najpoznatiji aktivni biciklisti u tome razdoblju bili su : Cirkvenec Ivan, Dolenec Stjepan, Prijia Andrija, Grahovac Stjepan, Štimac Josip, Bujan Milan i Nikola, Pania Josip, Bukovčan Željko, Kolar Franjo, Široki Miroslav i Vargovia Pavao. Sekcija biciklista imala je oko 30 članova. U to vrijeme biciklizam je bio veoma popularan u Podravini. Prvi biciklistički CROSS održan u ovome dijelu Podravine bio je upravo u Novigradu, točnije na stazi Miholjanski put (preko vinograda) Miholjanec-Virje- Novigrad. Na tome takmičenju pobijedio je Ivan Levačić iz Virja kasnije legenda hrvatskog biciklizma. Prema sjećanju člana tadašnje biciklističke sekcije Stjepana Dolenca vrijedno je spomenuti da su dva najbolja biciklista Novigrada Andrija Prijia i Kruno Kauzlaria sudjelovala na uličnim kružnim trkama oko kazališta u Zagrebu. Također godine 1949. S. Dolenec je sudjelovao na utrci "kroz Istru" sa ciljem u Puli. Iako nije postigao neki zapaženi rezultat ipak je primio na toj utrci nagradu za upornost jer nije bilo lako nakon pada nastaviti utrku na biciklu "Dijamant" dok su ostali vozači imali većinom prave trkače bicikle. Godine 1952. nabavljeni su valjci na kojima su biciklisti trenirali i takmičili se tokom zime. Bile su to dvije garniture valjaka sa satom koji je pokazivao vožnje svakog od dva biciklista koji su se takmičili. U finalu su vozili dva najbrža te se tako dobio pobjednik. Valjci su bili smješteni u prostorijama današnje apoteke u Virovskoj ulici. Te 1952. godine prvo mjesto na valjcima je osvojio Cirkvenec Ivan koji i danas živi u Novigradu. Proljetna sezona počinjala je već spomenutim CROSS-om, a utrke su se održavale tokom cijele godine sve do kasne jeseni. Najpoznatija utrka u našem kraju je bila na relaciji Novigrad-Hlebine-Đelekovec-Ludbreg-Koprivnica i cilj u Novigradu u dužini oko 90 km. Uvijek su prva tri vozača dobila vrijedne nagrade. Danas u našem mjestu nema organiziranog bavljenja biciklističkim sportom.

Povijest Hrvatskog sokola i šaha

U Novigradu je drušvo Hrvatskog sokola osnovano oko 1920. godine. Za vježbanje su koristili dvoranu "Novigradske kumpanije" (kule), koja se u to vrijeme spontano zvala "Sokolana". Najveća aktivnost Novigradskih sokolaša bila je 1928. i 1929. godine. Tada su svoje vježbe obavljali i u vatrogasnoj sali. Godine 1933. "starosta" (starješina) sokolaša u Novigradu bio je Franjo Kožar, a tajnik Marko Jagar. Oko 1934. godine trebali su naši sokolaši pristupiti u zajednicu Jugoslavenskog sokola, pošto to nisu prihvatili vratili su svu opremu i prestali s radom. Tom prilikom mladi novigradski sokolaši u znak protesta skinuli su Jugoslavensku zastavu sa prozora "Sokolane" i uništili je. Tako je nekoliko godina prije drugog svjetskog rata prestao rad sokolskog društva u našem mjestu.

Počeci igranja šaha u našem selu datiraju prije drugog svjetskog rata. U tzv. Sokolani okupljali su se zaljubljenici šahovske igre. U to vrijeme poznatiji šahisti sela bili su: Franjo Ledinski, Stjepan Posavec, Martin dr. Široki i Marko Jagar. Poslije rata na inicijativu Marka Jagara, Franje Hirjana i Franje Grekšića osniva se šahovska sekcija te se održavaju neslužbeni susreti sa šahistima Virja, Đurđevca i Koprivnice. Šah se većinom igra u prostorijama Narodne čitaone na prvom katu upravo izgrađenog društvenog doma. Ta interesantna i zanimljiva igra postala je veoma popularna pa više puta nije bilo dovoljno garnitura za sve igrače. Godine 1961. registrirana je novigradska sekcija kod Šahovskog saveza u Zagrebu. U to vrijeme šahovski klub brojio je oko 40 članova. Godine 1966. u organizaciji F. Hirjana i S. Posavca u Novigradu je odigrana simultanka s poznatim velemajstorom Udovčićem. Tih godina stasala je generacija novih veoma dobrih šahista kao što su: Marijan Forko, Antun Peroš, Ignac Stania, Marko Cirkvenec, Josip Matota, Franjo Sabolia, Ignac Peroš, Martin Kučanda, Ignac Duga, Đuro Grahovac i mnogi drugi. Također je vrijedno spomenuti da su neki novigradski šahisti prilikom preseljenja iz sela igrali u poznatim šahovskim sredinama: Marijan Forko u ŠK Zagreb, Antun Peroš u ŠK Maribor, ŠK Slatina i ŠK Koprivnica. Momčad šahista Novigrada u tome razdoblju pobjedila je momčad Koprivnice. Tokom 1970. održani su u dva navrata turniri za stjecanje prve, druge, treće i četrvte kategorije u dvije grupe po 12 igrača. Godine 1975. šah je bio popularan i u našoj OŠ pa su naši pioniri te godine postali prvaci općine Koprivnica. Za ekipu novigradske škole nastupili su: Josip Mičurin, Boris Trnski, Zoran i Mladen Marković. 1980. godine naši šahisti učestvovali su na radničko-sportskim igrama općine Koprivnica, te su u brzopoteznom turniru od 12 ekipa osvojili prvo mjesto. Iako i danas u Novigradu ima dosta ljubitelja šaha ograniziranog rada i igranja šaha nema.

esavjetovanja2

lok2

javnanabava

javnipozivi

otpad

facebook

fotogalerija

videogalerija

novogradec

monografija

korisnilinkovi

lag

Novogradec 56 za web Page 01

NPnekadisad

Kalendar Opine Novigrad za 2017 za web Page 01

finoteka

transparentna

 VKI LOGO1

© 2016 Općina Novigrad Podravski. Sva prava pridržana. Design by Georg